Galerija fotografija

Dragi prijatelji i posjetioci, odlučio sam da svoj blog obogatim skromnom ali raznovrsnom galerijom fotografija. Neki od vas će pronaći i svoj lik na njima. Ukoliko imate neke interesantne fotografije sa naših mnogobrojnih druženja, pošaljite mi i ja ću ih sa zadovoljstvom dodati ovoj kolekciji. Moram li napominjati da očekujem vaše komentare :)
Galeriji možete pristupiti preko linka na dnu strane, ili preko menija koji se 
nalazi na desnoj strani.

Nadam se da ćete makar na momenat uživati u galeriji.

GALERIJA 

Evropska unija – razvojna šansa ili politička ideologija


"Članstvo u Evropskoj uniji je strateški cilj Crne Gore i zemalja iz regiona" - izjavio predsjednik Crne Gore Filip Vujanović na godišnjem sastanku predsjednika zemalja jugoistočne Evrope u Brnu.

Nijesam siguran da najopremljenije agencije za monitoring medija imaju dovoljno kapaciteta da izbroje i arhiviraju izjave ovog tipa u zadnjih nekoliko godina, plasirane od strane crnogorskih zvaničnika. Nakon referenduma o nezavisnosti, izmišljena je nova pilula koja liječi sve bolesti u Crnoj Gori. Evropska unija. Ništa ne plijeni pažnju crnogorskih novinara kao Evropska unija. Ništa ne budi nadu u građanima kao Evropska unija. Polovina svakog dnevnika je posvećeno Evropskoj uniji. Evropska unija, i Crna Gora u njoj je trenutno najaktuelnija tema u nas.

Politička propaganda na ovu temu predstavlja, čini mi se, veliku uvredu za svakog iole razumnog građanina. Riječ je o providnoj namjeri vladajućih struktura da se mahanjem takvim obećanjima i nadama skrene pažnja napaćenog naroda sa katastrofe i zločina koji su počinili nad ovom zemljom, njihovog neznanja i lopovluka i još jedno obećanje i ludima radovanje.

Evropska unija svakako predstavlja glavnu snagu zemalja članica i veliku razvojnu šansu zemalja kandidata. U Crnoj Gori - niti jedno niti drugo. Evropska unija je, onakva kakvom se kod nas predstavlja, samo politička ideologija usmjerena na prikrivanje aktuelnih problema i zadržavanje vlasti. Nešto slično kao što je to bio i referendum, ali i brojne drugi značajni događaji u nas.

No, ono što mi od početka ove priče upada u oči je stav o tome kako je članstvo u Evropskoj uniji «strateški cilj Crne Gore». Čini mi se da je takav stav potpuno površan i da samo pokazuje nezrelost i nespremnost aktuelne vlasti da nas dovede do tog "cilja". Ukoliko bilo ko ima strateški cilj, onda mora imati i razvijenu strategiju i strateški plan za ostvarenje tog cilja. Crna Gora u ovom trenutku to nema, niti radi na tome. Sa ovakvim administrativnim kapacitetima logično bi bilo posmatrati članstvo u EU kao posledicu a ne kao cilj. Ako su sve EU članice visoko razvijene zemlje sa visokim standardom, zar ne bi bilo logično da upravo visoki standard bude strateški cilj jedne zemlje kao što je Crna Gora? Da strateški cilj bude adekvatan razvoj turizma, izgradnje infrastrukture, oporavak ekonomije, visok nivo zaštite ljudskih prava, suštinska reforma obrazovanja... Dakle, strateški cilj naše zemlje bi trebale da budu ovi nabrojani, realni ciljevi, koji garantuju nešto građanima. Naravno, da bi se stiglo do toga, potrebne su krupne reforme. I kad jednog dana ostvarimo ove "strateške ciljeve" i sprovedemo sve potrebne reforme, članstvo u EU će doći samo po sebi, kao posledica svega toga. Na velika vrata. Ovako kako smo krenuli, bojim se da ćemo ući na zadnji ulaz.

Nedavni predsjednički izbori u Francuskoj su pokazali kako treba da izgleda politička kampanja, i ovi naši bi mogli iz toga da nauče nešto. Naime, ni Sarkozi, ni Roajalova, dva najjača kandidata, u svojim kampanjama gotovo da nisu ni pomenuli Evropsku uniju. Fokus njihovih kampanja bio je na rješavanju unutrašnjih pitanja i problema Francuske. I to je upalilo. Doduše, naša glasačka populacija je na mnogo nižem stupnju političke i građanske zrelosti od francuske, tako da ovo ne mora ništa da znači.

Očigledno da svi polako shvataju da se problemi jedne države nalaze u njoj samoj. I da se rješavanje tih problema može efikasno sprovesti samo ukoliko im se posveti puna pažnja. U svojoj državi, a ne van nje. Svi to shvataju, osim nas. No, prije ili kasnije, moraćemo to shvatiti. Niti je naše probleme izazvala Srbija, niti će ih riješiti Evropska unija. Oni su nastali unutar ove zemlje i unutar nje se moraju i rješavati.

Evropska unija – razvojna šansa ili politička ideologija?

Crnogorska azbuka

Ne, nije u pitanju azbuka crnogorskog jezika. Nisam ja dovoljno pismen (čitaj: podoban) da pišem azbuku jezika našeg ovog. Ovo je ona fora kad ja odaberem 30 riječi koje počinju na 30 slova azbuke, a koje me podsjećaju na nešto. E ovog puta to nešto je naša ova zemlja mrčena. Ovo sam često gledao u onim časopisima (Huper, Duga...) kako pitaju poznate da ima navedu neke riječi koje počinju na slova azbuke, pa onda oni nešto da prostite se*u, blah blah blah... I tako, ako sam što prećerao, neka sam. Takvog me majka rodila. Ajd u zdravlje.


Amfilohije – pop ili političar, pitanje je sad. Ili možda nešto treće. Mada mi se čini da on lebdi neđe između. Po nekom mom razmišljanju popovi bi se više trebali baviti nebeskim stvarima, no se Amfilohije bavi uglavnom ovim zemaljskim, prizemnim. Čini mi se da bi prava kvalifikacija glasila: “Pop ni na nebu ni na zemlji.” Jeste da mi je neki rođak po prezimenu, ali šta da mu radim....

Big Brother. E ovo je zbilja fenomen. Zatvore one miševe u onu kuću, pa se svi sprdaju sa njima. Naravno, ljudi se unutra malo pogube, pa katkada neki od njih pokažu svoje genitalije, ali ko će zamjeriti. Crnogorski predstavnik je baš bio pravo iznenađenje. Samo je falilo da im odavde pošalju Mariju Razić, pa da ih ona postroji sve unutra i naćera ih da preskaču konopac i voze biciklo.

Vanja. Znam da zvuči pomalo poražavajuće za ponosne crnogorske je*ače, ali ipak izgleda da najveća muda u Crnoj Gori ipak ima jedna đevojka. Ko troši a ko plaća, a???

Gavran. Obzirom na trenutnu situaciju u zemlji, ja bih ga proglasio za nacionalnu pticu. Nijedna tako vjerno ne odslikava trenutno stanje u nas. Šta učini crni gavrane, gavraneeee...

Drčnost. Zanimljiva osobina Podgoričanki koja se obično manifestuje na način da ti je žao što si uopšte i pomislio da je savršeno skockana pojava privlačna (oprosti Ivana :).

Đedovina. Ovi sa primorja teško da znaju šta to bješe. Mada ova vrsta amnezije kao neka epidemija ide polako i ka sjeveru. Ako ti nije jasno o čemu pričam, pogledaj slovo R.

Evropska unija. E stvarno je više prešlo svaku mjeru. Kad čujem za ovo, muka mi dodje, bešika mi se raširi, oću da puknem. Ima li ikoga ko više vjeruje u gluposti o evropskoj uniji? Ako ima, neka mu je sa srećom!

Žargon. Jezik kojim je ovaj blog pisan. E da, ako primijetite da neđe vlastite imenice pišem malim slovom, to nije zato što sam nepismen, već zato što smatram da ne zaslužuju da ih pišem velikim slovom. Neke od njim sam napisao onim iskrivljenim slovima (Italic, CTRL + I). Nih smatram iskrivljenim u svakom pogledu.

Zeko. Koju frku diže onaj momak. I to sve zato što je neko zaprijetio da će njegovom tati poslati neke njegove «slike». Hmmm, šta li je na njima da mi je znati... Dobro se neko nasprd'o.

Inkvizicija. Moderna ona, evropska. Ako samo progovoriš šta ne treba, neće ti skinuti glavu, ali te odmah maknu s posla. Pa te vrate. Pa te ponovo otpuste. Pa te vrate. Pa te otpuste. Vrate. Otpuste...

Jevrem. Aooo. Kaže on: «Ja sam pisac za velika djela». Čuvaj se ti sad metuzaleme od tih velikih djela, ukinu ti Veselin tjelohranitelja. Ha, šta ćeš sad, prc...

Koncert. Opaaaa, Roling Stounsi bato... Znam da se ne piše tako, no većina iz prve neće ni primijetiti jer nikad nisu čuli ni jednu njihovu pjesmu. Ali će ipak poći na koncert. Bruka bi bila da ne budu viđeni na Jaz. VIP, ovo, ono...

Labud. Tek da nije sve crno, da ima ponečeg bijelog. Prelijepa je ptica, mada je nikad nisam vidio uživo.

Ljudska prava. Jedan izvještaj State Department-a kaže: «u CG je bilo nezakonitih hapšenja, policijskog maltretiranja osumnjičenih u pritvoru, nekažnjavanja policajaca, dugih pritvora i kašnjenja suđenja, korupcije u policiji i pravosuđu, trgovine ljudima i diskriminisanja žena i etničkih manjina. Policija povremeno tuče osumnjičene tokom hapšenja ili tokom zadržavanja zbog ispitivanja». Reklo bi se da je stanje loše. Ma nije, lažu amerikanci. Evo, mene niko ne dira, banja mi je baš...

Milo. O, pa đe si sivi sokole. E mor’o sam te spomenuti, nije fora da te preskočim. Boli te uvo, sad ćeš na fakultet, po drugi put. Al’ ovaj put sa druge strane katedre. Da učiš ponosnu crnogorsku omladinu kako se vodi država. Kako se imovina vrijedna 5 milijardi prodaje za 45 miliona. Kako se... Ma svašta ćeš ih ti naučiti. Blago nama za našu đecu.

Na*ebati. Nema šta da objašnjavam. Ovo nam se svima piše.

Njesra. Opet žargon. I opet nam se piše. Svima. I neka.

Obor. U narodu poznatiji kao tor. To bješe ono za ovce. Ne znam što mi to sad pade na pamet, majke mi :)

Piramida. Najnovija senzacija na medijskom nebu Crne Gore. Kako Vesko reče, voditeljka kao da se šminka za neki film Živka Nikolića. A gosti su ekstremno dobri. E, viđeste li vi kako svi kandidati vladajuće ove koalicije gube. Čim ne može da se namjesti glasanje. Hehehe. Ali zato četnici haraju piramidom. I glasaju ih. Ali beba izgubi, to mi baš teško pade. Takav je život. Preživjeće Pljevlja valjda njeno ispadanje.

Rusija. Zemlja obećana. Kupiše nam pola zemlje. I oće još, malo im je. A mi im dajemo. Širimo radosno ruke. I noge. I šakom i kapom. I sve ispod cijene. Ovi se naši ubiše od rasprave oće li nam jezik biti crnogorski ili srpski. Ja sve mislim da će službeni biti ruski. Ja ga po malo natucam. Blago meni...

Sindikat. E ovo je priča. Prava crnogorska. Svakodnevna. Mogao bih o sindikatu pisati jako puno. Sticajem (ne)srećnih okolnosti znam o trenutnoj situaciji dosta pikanterija, ali neka ostane to za neki drugi blog. Sve mi se čini da ovaj sukob nekako raste upredo sa još jednim, no se ovaj drugi (ne)uspješno prikriva za sad. Ali izaći će i to brzo na viđelo. Jedva čekam. Majke im...

Tara. Nedavno ministar branimir gvozdenović izjavi: «Ne možemo živjeti samo od ljepote. Niko nema prava da proglasi sebe isključivim poštovaocem i zaštitnikom Tare, Durmitora, primorja, Skadarskog jezera...». Izgleda da još nije stavljena tačka na izgradnju hidroelektrane na Tari. Čini se da ministru ljepota Tare ne znači ništa, čak iako je ona takva da pred njom padaju ničice svi koji je ugledaju. E pa ministre, ćeraćemo se još!!!

Ćorsokak. Možda će neko reći da sam suviše grub, ali ja sam zapravo veoma nježan i velikodušan kad iznosim svoje mišljenje ovom prilikom...

Upišite sami ______________________________

Faddy. Samo čekam kad će oči da mu ispadnu dok onako koluta ka plafonu. Onda bi pjesma glasila: «Ajde oči, kroči i poskoči...».

Homofobija. Nisam ja peder, dečko mi je peder. Slušam Mika Živkovića prije neko veče, pa vidim da su se liberali počeli zauzimati za prava homoseksualaca u Crnoj Gori. A kad se liberali za nešto zauzmu, to će na kraju biti tako. Sjetite se kako je bilo za referendum samo. Liberali su prvi krenuli u tu priču, pa su im Milo i Sveto ukrali ideju. E sad pazite ovu situaciju: liberali kreću u tu priču, DPS i SDP poučeni primjerom referenduma shvataju da liberali uvijek pokreću pravu temu i idu na pravu stranu. Ali obzirom da liberali nemaju kapaciteta da zaštite prava homoseksualaca, DPS na svom vanrednom kongresu usvaja ovaj cilj kao strateški za naredni mandat. I onda će Sveto da nam dovede Eltona Džona na Jaz...

Crkva. Srpska ili crnogorska. Crnogorska ili srpska. Đavo će ga znati. Pravo da vam kažem, ja sam ateista do jaja, pa me zabolje za to. Neka se Miraš i Amfilohije nađu neđe na neki trg, pa nek se povataju za brade, za drugo nisu ni jedan ni drugi. E da, izvinjenje Mirašu što mu nisam posvetio posebno slovo, ali ipak je Rektor imao prednost.

Četnik. Novi trend u nas. Teško ih je prepoznati po izgledu jer nemaju bradu, ali se zato lako provale čim progovore. Često se pojavljuju u piramidi na Atlasu. I glasaju ih. Pobjeđuju. Ne bi me začudilo da se u finalu nađu tri četnika, i da na kraju pobjednik dobije titulu «The Big Giant Četnik of Montenegro».

Džukci. Ima ih na svakom ćošku – na ulicama, u kafićima, u školama, u skupštini, vladi... Svuda više nego tamo đe bi se najviše očekivalo...

Šofro. Da li vi dragi čitaoci uopšte anticipirate trajektorijum ovog pisanija? Kako vi nijeste svjesni da je Milan najbolja ekipa na svijetu, jadna vam majka? A viđeste li da se Mančester u polufinalu otvorio do bola, a? A jes čudo onaj Bekam, kad uputi onu loptu sa sedam očiju... A znate li da su igrači zadnje linije odbrane Milana (njih trojica) najbolji odbrambeni tandem u Evropi???

* Ovaj tekst možete pročitati i na PCNEN blogu

Aooooooooo brukeeeeeeeeeeeeee crneeeeeeeee

Pogledajte naslov i tekst i sve ce vam se samo kazati...

Veca slika

 

 Veca slika

     Ajde da se zagrlimo, bas zainat svima…


04.15. ujutro (ili ujutru, nikad nisam siguran kako je ispravno, nek mi neko kaze)

I eto, stisa se bura posle doceka nove 007 godine! Svako cudo za tri dana. Sad bar vise ne moram da odgovaram na pitanja : “Dje ces za novu?” i “Dje si bio za novu?”. Idite svi dovraga! Zamalo pa da napravim ceduljicu na kojoj pise “Kuci cu za novu godinu, j***** vas ona!” i da to iskopiam u jedno 200 primjeraka i da svima redom dijelim kad ih sretnem.

Inace rijetko idem kuci, pa k’o velim, idem za praznike makar da se ljudski vidim sa mojima. I tako, uzivah ja u gledanju novogodisnjih programa i izlivima muzicke inspiracije nasih bajnih pjevaca! A cega sve ne vidjeh i cuh! O sveti preci moji, sta se ovo desava! Pitam se ponekad do kad cemo slusati Cece i Jece i njima slicne? Skoro nedje sam sa drustvom raspravljao o tome, pa jedan mangup veli: “Slusacemo mi njih dok ne pocrkaju starije generacije, jer to ide sa koljena na koljeno.” Rekoh, majku mu, nije valjda da cekas da ti umre cale pa da pocnes slusati normalnu muziku. Meni se sve cini da cemo ih slusati jos dugo, nema njima smrti, oni su ko bubasvabe, hrane se ljudskim primitivizmom. Mada, ruku na srce, mi i ne zasluzujemo bolje! Mi smo ti koji biramo muziku, politicare i slicne stvari, a opet se neprestano zalimo nesto. Sve mi ovo izgleda kao proizvod sveopste halucinacije u kojoj zivimo. No sta da se radi, valjda ljudi imaju potrebu da s vremena na vrijeme cuju kako zvuci sisa kad se prikljuci na struju.

Izgled nasih pjevacica je posebna prica! Silikoni u grudima, usnama... mozgu! A sve kao glume neke ribe... hahahaha. Cvrsto sam ubijedjen da postoje stenogrami sa ostavinskih rasprava koji bi me vise uzbudili od nasih pjevacica (pogotovo sa Pinka i MBC-a). A ni pjevaci nisu bog zna sta. Svaki put kad na MBC vidim onog malog krelca sa kravatom i pocijepanim farmerkama, slatko se nasmijem. Dje ga iskopase, oci im ispale. Frizura koju bi i Komunisticki pokret u vrijeme okupacije proglasio zastarjelom! Kosa puna gela, ulja, pticjih govanaca i ko zna cega sve ne! I lik koji pjeva teski narodnjak (Ajde mala hodi vamo, po zezanju da mu damo :), a na majici mu pise „Rock and Royalty”!!!!!!!!!!!! Vidi sliku :(



A tek humoristicki programi! Odavno nisam vidio nista gluplje od one Policijske stanice! Dno dna!!! Znas ono kad se nekad nasmijes, pa te posle satima sramota sto si se nasmijao? E tako je meni bilo svaki put kad cujem i vidim one gluposti. Sve vise sam ubijedjen da smo vrlo plodno tle za razvoj ljudske gluposti. A to je vrlo unosan biznis. Postoji samo jedan problem: to ne mozemo da izvozimo u Evropu!

Posebnu car predstavljaju one fore sa slanjem poruka namijenjenih za muzicke zelje (vidi na gornjoj slici). Vremenom je to postalo mjesto komuniciranja ljudi sa „specijalnim seksualnim potrebama”. Ako se covjek pita sta rade crnogorci u 3 sata ujutru, evo odgovora: to sve vrvi od svingera, aktvnih i pasivnih, prijatnih bi-mladica, fotografa koji besplatno slikaju parove u intimnim momentima. Crna Gora kipi od simpaticnih studenata koji bi da posmatraju gospodje dok mokre. Dje je sad Jevrem Brkovic da to zabiljezi u svojoj novoj knjizi „Ispovijest jedne napaljene Zecanke”.

Druze, ti si ranjen? Ostavi, to je samo ogrebotina :)



I da ne zaboravim, nekoliko stihova iz novogodisnjeg programa:



“Ti imas cerku

i ona je zensko…”


„Daj mi s’ nekom zenom rat

Nisi mi ti brate brat!”



“Mlad sam momak velika je steta,

Sto po mozgu rakija mi seta,

Duni vjetre malo preko jetre,

Duni vjetre malo preko jetre,

Umrjecu od bola,

Umrjecu od bola,

Izgorjelo sve od alkohola!

Pio sam razne cajeve od nane,

Ali nisam zaljecio rane,

Rakija se priblizila dusi,

Crna mi se cigerica susi!”



”Stikle na noge, noge u kola i tetovaza na ledja gola.

Ludila puno, malo sramote, volim te volim, skote zivote...”



“Ako imas cuku, ako imas herca

pokloni mi bundu od nerca

ako imas petlju, ako imas cuku

dijamantski prsten stavi mi na ruku!”



"Sta ce meni kola i kuca sa spratom,

Kad ja volim jednog sa debelim vratom,

Pa ga cesto molim kad radi masazu,

uteraj mi, uteraj... kola u garazu"



”Ajde mala hodi vamo

po zezanju da mu damo!"



“Hej nemacki policajci posaljite mojoj majci

razglednicu ovog divnog grada

Nek pomisli moja mati da je lepo da ne patim

neka neka neka mi se nada.”



”Ta tvoja mala erogena zona

Tako je blizu mojih pantalona

Juce bih rado posao za njom

Al' ko jos to radi nedeljom?”



 

Musko-zenski odnosi*

Ja u stvari nikad nisam shvatio zasto se seksualne potrebe muskaraca i zena toliko razlikuju. I nikad nisam shvatio sve to sa Venerom i Marsom. Takodje, nikad nisam shvatio zasto muskarci razmisljaju glavom, a zene srcem. I na kraju, nikad nisam shvatio zasto gen seksualne zelje toliko oslabi kada cuje rijeci "Da, uzimam".

Na primjer: jedne veceri, prosle nedjelje, moja djevojka i ja smo bili u krevetu. Strast je pocela da se rasplamsava... kad je ona rekla:
- Ne mogu sad, nisam raspolozena... Htjela bih da me samo malo drzis u narucju.
Rekoh:
- STA??... Sta je sad pa to?
I onda je rekla rijeci kojih se boji svaki muskarac na planeti:
- Ti jednostavno ne razumijes moje emocionalne potrebe koje imam kao zena, da bih zadovoljila tvoje fizicke potrebe koje imas kao muskarac. Na moj zbunjeni pogled je odgovorila:
- Zar ne mozes da me volis zbog onoga sto jesam, a ne samo zbog onoga sto radim s tobom u krevetu?
Shvativsi da to vece nece biti nista, okrenuo sam se i zaspao.

Iduceg dana sam odlucio da otkazem sve zakazane poslove da bih proveo vrijeme sa njom. Otisli smo na rucak, a onda sam je odveo u jednu robnu kucu sa ogromnim odjeljenjem za zensku garderobu. Pratio sam je okolo, dok je isprobavala nekoliko veoma skupih kompleta. Nije mogla da se odluci koji da uzme, pa sam joj rekao da cemo ih sve kupiti. Htjela je i cipele, koje bi se slagale sa tim kompletima, pa sam joj rekao da uzme po jedan par za svaki komplet. Stigli smo i do dijela sa nakitom gdje sam joj uzeo par dijamantskih mindjusa. Da vam kazem... bila je taakoooo uzbudjena. Mora da je mislila da sam na korak do bankrotstva. Pomislio sam da me testira kada je zatrazila i znojnice za tenis, iako nikada u zivotu nije uzela reket u ruke. Mora da sam je bacio u razmisljanje kad sam joj rekao:
- Naravno, draga.
Skoro da je bila blizu seksualnog zadovoljstva od silnog uzbudjenja. Smijeseci se, konacno je rekla:
- Mislim da bi ovo bilo sve, hajdemo do kase.
Jedva sam se suzdrzavao kad sam joj odgovorio:
- Ne mogu sad, nisam raspolozen.
Lice joj je poprimilo blijed izgled kada je spustila vilicu i izustila:
- STA??
Onda sam joj rekao:
- Samo sam htio da DRZIS ove stvari u narucju neko vrijeme... Ti jednostavno ne razumijes moje finansijske probleme koje imam kao muskarac, da bih zadovoljio tvoju zelju za kupovinom koju imas kao zena.
I bas kad je imala taj pogled (kao) da zeli da me ubije, dodao sam:
- Zar ne mozes da me volis zbog onoga sto jesam, a ne samo zbog stvari koje ti kupujem?

Ocigledno, ni veceras nece biti nista :)


*Preuzeto sa nekog sajta, zaboravio sam kog...

Rece m jedan co'jek*

Prije par dana mi jedan prijatelj isprica jednu pricu o jednoj zeni optuzenoj za ubistvo jednog covjeka. Prica tece otprilike ovako:

Zena se nasla pred sudom, na raspravi, povodom optuzbe za djelo teskog ubistva sa predumisljajem.

Sudija: - Ovdje se radi o teskom deliktu, krvavom ubistvu sa predumisljajem. Optuzena pozivam vas da u svoju odbranu a u cilju eventualnog ublazavanja vase kazne, iznesete vasu odbranu i olaksavajuce okolnosti.
Optuzena: - Bio je glup, morala sam ga ubiti.
Sudija: - To ne smatram olaksavajucom okolnoscu. Ako ne zelite da ostatak svoga zivota provedete iza resetaka, morate naci nesto uvjerljivije.
Optuzena: - Pa dobro, cijenjeni sude, da ja ispricam kako je bilo. Zivjeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je zivjela porodica sa dvoje djece. Bilo je stvarno zalosno, djeca su bio jako niska rastom. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm, a onaj stariji od 19 godina svega 85 cm. Jedan dan, u razgovoru sa svojim muzem, kazem da je to stvarno tuzno i da mi ih je zao.
Da, rece muz, to su pirineji.
Rekoh, mislio si pigmeji.
Ne, odvrati on, pigmeji su ono sto nam se nalazi pod kozom i zbog cega pocrnimo.
To je pigment, primijetih.
Ne, pigment je bilo ono na cemu su stari rimljani pisali.
Pobogu covjece, to je bio pergament.
Ne, pergament je kad neko procita ili prikaze samo jedan dio nekog djela.
Postovani sude, vjerovatno pretpostavljate da vise nisam imala volje da mu objasnim da se radi o fragmentu. Otisla sam na trosjed, legla i poceo citati svoje novine. Ubrzo, dodje moj muz, sa knjigom u ruci, leze pored mene otvori knjigu i poce citati dio nekog teksta.
Duso, pogledaj "Suncana terasa od rucne torbe je bio uciteljica od makroa 15."
Uzela sam knjigu, pogledala i rekla mu - dragi muzu, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu pise La Marquise de Pompadour est la Maitresse de Louis XV, a to znaci da je Marquise da Pompadour bio ljubavnica Luja 15.
Ne, rece on, to se mora doslovno prevoditi. La Marquise je suncana terasa, Pompadour je rucna torba, La Maitresse je uciteljica, a Louis XV je 15. makro. I nastavi on, ja to sigurno dobro znam. Nisam ja dzaba imao extra casove iz francuskog jezika i vjezbe sa svojim legionarom.
Rekoh, mislis na lektora.
Ne, lektor je jedan grcki heroj.
To je bio Hektor i bio je trojanac.
Ne, rece on, Hektor je mjera za povrsinu.
Mjera za povrsinu je hektar.
Ne, hektar je bozansko pice.
Covjece, nektar je bozansko pice.
Nije, to je rijeka u juznoj Njemackoj, odvrati mi on.
Rijeka u juznoj Njemackoj se zove Neckar.
Ne znas ti to, jos kao mali sam pjevao sa drugom duo o rijeci Nektar.
U duetu, tako si valjda htio reci.
Ne, duet je kad igraju Budućnost i moja Zeta.
Postovani sude, tada sam uzela cekic i opalila sam ga po glavi. Konacno je ucutao.

Sudija: Presuda, optuzena se oslobadja, ja bih ga vec kod Hektora opalio cekicem po glavi.

* Ovo sam dobio na mail, jedan od onih chainlettera

Slika koju upravo vidite je dobitnik Pulicerove nagrade 1994. Prizor na slici je iz Sudana, za vrijeme velike gladi. Slika pokazuje izgladnjelo dijete koje puzi ka kampu Unjedinjenih Nacija, koji je udaljen samo kilometar odatle.

Lesinar ceka da dijete umre i da ga pojede. Slika je uzasnula cijeli svijet. Niko ne zna sta se desilo sa djetetom, cak ni novinar Kevin Karter, koji je napustio mjesto cim je napravio fotografiju.

Tri mjeseca nakon toga je pocinio samoubistvo usled velike depresije.

Da li je potreban moj komentar? Milsim da nije...

..:: Ej zivote, zeno bez morala ::..

Juce se u Podgorici desilo nesto sto se ne desava nimalo cesto kod nas, pa ni u svijetu. U centru grada su pretukli pisca i pjesnika Jevrema Brkovica i ubili njegovog tjelohranitelja. Hicima iz pistolja. Stari Jevrem je, kazu, uspio da dvojicu obori, no je treci brze potegao...

Kazu, njegova nova knjiga "Ljubavnik Duklje" opisuje neke dogadjaje i osobe u kojima su se prepoznali brojni "kontraverzni" crnogorci. Pa im bilo krivo, te ni manje ni vise no atentat. Ja bih to tako nazvao, a vi kako ocete. Prilicno sramotno. Ako se ljudi stide svojih djela, neka ih ne cine. Jednostavan recept za miran zivot. A Jevremu nesto nije dalo mira, pa se drznuo da to napise. E moj Dervisu, znas li ti dje pises svoje knjige... U nas covjek ima slobodu govora k'o u Njemackoj za vrijeme Adolfa. Cinicni bi rekli da je ima bar za nijansu vise. Nedavno me jedan profesor pitao da mu kazem po cemu je Crna Gora karakteristicna u odnosu na druge drzave. Tada se sjetih nekih stvari vezanih za ekonomiju, geografski polozaj, demografske faktore, kulturu... a sad vidim jos po cemu se to mi razlikujemo. Svaka druga drzava ima svoju mafiju, a jedino u Crnoj Gori mafija ima svoju drzavu.

No, kako svaka prica ima svoje lice i nalicje, tako i ovdje meni nesto zasmrdje u samom startu. "Ubili mu tjelohranitelja"??? Custe li vi nekad za nekog pisca ili pjesnika koji imase tjelohranitelja? Ja ne jos do sad, pravo da vam kazem. Cim vidim nekoga sa tjelohraniteljem, uglavnom mi je jasno cime se bavi. Ili je pjevac, ili politicar, ili... Ocigledno da ni cika Jevremu knjizevnost nije glavna preokupacija. Pa ono i jes, ne moze se od toga pristojno zivjet. Vozit skupa kola. Placati vozac i tjelohranitelj. I odrzavati onolika brada. Ne moze pa ne moze! Izgleda da svi crnogorci imaju bar po dva posla. Jedan, onaj javni, dje primaju platu, i dje im ide staz, i drugi, dje zaradjuju za zivot. I tjelohranitelje. Novac je bolji od siromastva. Ako nista, a ono iz finansijskih razloga.

E sad, rekoh da svaka prica ima dvije strane. No, ne bih ja bio ono sto sam da u svemu tome ne nadjem i trecu stranu. A treca strana u svemu ovome je publicitet. Zamislite samo kako ce "Ljubavnik Duklje" da se prodaje posle ovoga. Svi ce htjeti da saznaju koji su to sto ih Dervis prozva pa ih naijedi do besvijesti. A kod nas svako oce sve da zna. Ko zna, mozda sad kad krene prodaja knjige, Dervis vidi da moze od toga lijepe pare uzet, pa se okane drugog posla. Onda mu tjelohranitelj nece vise trebat. Sreca u nesreci!

Mozda ce neko reci da sam bezdusan i surov, no samo pokusavam da budem realan. Zasto li nikad ne ubiju iz heklera nekog radnika komunalnog. Ili onu zenu sa saltera iz Opstine. Ili nekog lutalicu. Tesko da cete to cuti. Uglavnom "skidaju" neke bijesne face u nista manje bijesnim autima i sa bijesnim tjelohraniteljima. Ako. Ja to vidim kao neku prirodnu selekciju. Na kraju krajeva, kako radis, tako docekas. Stara, narodna.

Pisao bih ja jos o ovom nemilom dogadjaju, no ne smijem. Bojim se da ce me zbog ovog pisanija sjutra sacekati trojica razbojnika ispred ulaza, pa sta onda. Ono, kadar bih ja bio da oborim dvojicu, ali sta ako treci brze potegne... bog te mazo, sav se najezih! Pa me isprebijaju i ubiju mi tjelohranitelja, a? Ma sta ja to pricam, pa ja nemam tjelohranitelja. Jos nemam ni prvi posao, dje mi staz ide, a kamoli ovaj drugi. To dolazi kasnije. U toj fazi vjerovatno nece biti postova na mom blogu. Imacu pametnijih stvari. Da sacuvam obraz. I glavu. I tjelohranitelja.

Djes' Dzimi, da vidis ovo!!!

Poslednja igra leptira

01.41. ujutru
Kisa mi remeti misli. Ili mozda nije to kisa, vec zvuk njenog udaranja o stari lim ispod mog protrulog prozora. A taman sam poceo da razmisljam o nekim bitnim stvarima. Nakon prilicno iscrpljujuceg dana, utonuh u teske misli o smislu zivota. Ima li ga, ili je uludo razmisljati o tome. Mozda nije uludo, ali je tesko dokuciti rjesenje. Da nije smisao zivota, Vaseljene i svega ostalog cetrdeset dva? Tesko da jeste... Ili mozda...? Ma nije, ne moze biti toliko prosto, siguran sam. Sto uopste poceh da razmisljam o ovome? A da, onaj film. Onaj brko se pitao jesmo li mi kadri da nesto mijenjamo, njemu se cini da nismo. Pa me to baci u razmisljanje. Mozda je covjek u pravu. A mozda i nije. Sjetih se sad price o leptiru. Da li znate koliko zive leptiri?... Upravo tako, samo jedan dan. Ali zasto zive samo jedan dan, cemu to? Sta mogu da urade za jedan dan?...

Oni cine da svijet bude ljepsi...
Da, stvarno. Moja basta bi izgledala prilicno prazna bez njih. Kad bolje razmislim, leptir je jedini insekt koga ne ceram iz sobe kad slucajno zaluta, niti pokusavam da ga umlatim plasticnom lopaticom ili starim brojem Pobjede. E da, i bubamara isto.

Izludjuju me ovi Alivodic autobusi ispod prozora. A tek kako samo smrde ovi gasovi. Ne cudi me sto nema komaraca u mojoj zgradi. A nema ni leptira. Pih! No skrenuh sa teme. To cesto radim u zadnje vrijeme, poceli su to i drugi da primjecuju.

I tako dakle. Leptir moze za jedan dan da ucini nesto tako veliko. A covjek? Meni se samo cini da mnogi od nas ni svjesni nisu koliko stvarno mogu. Da uljepsaju svijet. Da vole. Poljube. Nasmijese. Namignu. Poklone neku sitnicu. Ili paznju. Cini mi se da je to danas najvrijedniji poklon. A najlakse ga je darivati. Svi ga vole. Svima odgovara isti broj, ista boja. Svima dobro stoji. Ne moras da brines oce li se slagati uz one mindjuse ili nove cipele.

Devedesete... Balasevic... prekida mi misli, ali vrijedi. "Dali smo sansu da se ludilo ozvanici!" Savrsen stih. Primjeren devedesetim.

Danas sam citavog dana dangubio. Uradio sam mnogo losih stvari danas. Ne mnogo bitnih, ali ipak... Kao uopste zadnjih dana. A ti zadnji dani mi nesto dugo traju. Moracu nesto promijeniti. U ponasanju. U razmisljanju. U osjecanjima. U snovima.
Prije nego pocnem da radim neke bolje stvari, moracu prestati da radim one lose. Sto kazu Kinezi, "ako zelis solju hladnog caja da zamijenis toplim, moras prvo prosuti onaj hladni, pa tek onda sipati topli." Sjutra cu biti bolja osoba nego li sam bio danas. Obecavam! A prekosjutra jos vise. I ko zna do kad tako. A onda opet pad. K'o sinusoida.

Razbi me ona rakija sinoc. Tableta popijena sa litrom rakije ima isti efekat kao i LSD uz 500 grama ratluka.

Ubija me ovo pisanje. Otvori me, ramisljam o svemu i svacemu, pa ne mogu da spavam do jutra skoro. Vec je skoro 2 sata. Za dva minuta. Kad bolje razmislim, mogao bih ovako do ujutru. Ali necu. Dosta je.

U nedostatku pametnijih stvari, napravih ja svoj blog. Znate kako je to u nasem narodu: vidio dje drugi to rade, a nisam ni ja gori cojek od njih, pa ocu vala bas! Tako vam je sve to kod nas. A ne valja raditi mimo ljudi, sta ce svijet reci? Dijete od takvih roditelja, pa da okrene mimo svijeta, boze me sacuvaj!

Evo dok pisem ove gluposti, nadjoh pored kreveta jednu bocu kruske. Dobra! Domaca, iz mog dvorista. Sipam sebi prvu casicu, 0,03 dl, kafanska. U zadnje vrijeme me nesto oce rakija, ne znam sta mi je. A posebno loza. Imaju strasnu domacu u bifeu Pravnog. 50 centi casica. Znaju me vec, pa nekad dobace i po koju turu dzabe. Citam u novinama da je moguce zivjeti i bez alkohola. Koje s*anje.
Sipam drugu casicu.
Saginjem se da vratim bocu na pod, vidim mrtvu bubasvabu pored nogara od stolice. Kad se bolje prisjetim, mislim da sam je tu vidio i prije 10ak dana, sto znaci da nisam odavno cistio sobu, to moram sjutra odraditi (nikako ne danas).
Treca casica.
Sad mi vec postaje toplo. Zove me drugarica, kaze: "bio si strasan veceras na televiziji, bas sam se odusevila". Mislim, idi u materinu, samo sam jednu recenicu progovorio, sta tu moze biti tako strasno. Ko zna sta ona oce sad u ovo gluvo doba, sve mi se cini da je samo trazila povod da zovne. Kad sam ja htio, nije dala. E neces ni sad vala!
Cetvrta.
Sinoc kad sam ulazio u zgradu padne mi saksija na glavu. Plasticna, bjese i malo zemlje u njoj. Valjda nije niko namjerno. A mozda i jeste, ko ce ga znati. Nedavno sam se doselio. Mozda je to neki obicaj, za dobrodoslicu. Kako rece Apis, "na psu rana, na psu i zarasla", valjda ce i mene ova ogrebotina brzo proci.
Peta.
Ma idi bre u k****, dosta je za veceras. Citam nedje da je moguce umrijeti od prevelike doze alkohola. Bog te mazo, o tome nikad nisam razmisljao. Sta da preceram toliko, pa da crvrcnem nedje, a? Ipak ne bih, mlad sam jos uvijek za to. Mislim, nije da se bojim smrti, samo ne bih da budem tu kad se to bude desilo.
Dosta je za veceras. Pisanja, ne rakije. Odoh.