Poslednja igra leptira

01.41. ujutru
Kisa mi remeti misli. Ili mozda nije to kisa, vec zvuk njenog udaranja o stari lim ispod mog protrulog prozora. A taman sam poceo da razmisljam o nekim bitnim stvarima. Nakon prilicno iscrpljujuceg dana, utonuh u teske misli o smislu zivota. Ima li ga, ili je uludo razmisljati o tome. Mozda nije uludo, ali je tesko dokuciti rjesenje. Da nije smisao zivota, Vaseljene i svega ostalog cetrdeset dva? Tesko da jeste... Ili mozda...? Ma nije, ne moze biti toliko prosto, siguran sam. Sto uopste poceh da razmisljam o ovome? A da, onaj film. Onaj brko se pitao jesmo li mi kadri da nesto mijenjamo, njemu se cini da nismo. Pa me to baci u razmisljanje. Mozda je covjek u pravu. A mozda i nije. Sjetih se sad price o leptiru. Da li znate koliko zive leptiri?... Upravo tako, samo jedan dan. Ali zasto zive samo jedan dan, cemu to? Sta mogu da urade za jedan dan?...

Oni cine da svijet bude ljepsi...
Da, stvarno. Moja basta bi izgledala prilicno prazna bez njih. Kad bolje razmislim, leptir je jedini insekt koga ne ceram iz sobe kad slucajno zaluta, niti pokusavam da ga umlatim plasticnom lopaticom ili starim brojem Pobjede. E da, i bubamara isto.

Izludjuju me ovi Alivodic autobusi ispod prozora. A tek kako samo smrde ovi gasovi. Ne cudi me sto nema komaraca u mojoj zgradi. A nema ni leptira. Pih! No skrenuh sa teme. To cesto radim u zadnje vrijeme, poceli su to i drugi da primjecuju.

I tako dakle. Leptir moze za jedan dan da ucini nesto tako veliko. A covjek? Meni se samo cini da mnogi od nas ni svjesni nisu koliko stvarno mogu. Da uljepsaju svijet. Da vole. Poljube. Nasmijese. Namignu. Poklone neku sitnicu. Ili paznju. Cini mi se da je to danas najvrijedniji poklon. A najlakse ga je darivati. Svi ga vole. Svima odgovara isti broj, ista boja. Svima dobro stoji. Ne moras da brines oce li se slagati uz one mindjuse ili nove cipele.

Devedesete... Balasevic... prekida mi misli, ali vrijedi. "Dali smo sansu da se ludilo ozvanici!" Savrsen stih. Primjeren devedesetim.

Danas sam citavog dana dangubio. Uradio sam mnogo losih stvari danas. Ne mnogo bitnih, ali ipak... Kao uopste zadnjih dana. A ti zadnji dani mi nesto dugo traju. Moracu nesto promijeniti. U ponasanju. U razmisljanju. U osjecanjima. U snovima.
Prije nego pocnem da radim neke bolje stvari, moracu prestati da radim one lose. Sto kazu Kinezi, "ako zelis solju hladnog caja da zamijenis toplim, moras prvo prosuti onaj hladni, pa tek onda sipati topli." Sjutra cu biti bolja osoba nego li sam bio danas. Obecavam! A prekosjutra jos vise. I ko zna do kad tako. A onda opet pad. K'o sinusoida.

Razbi me ona rakija sinoc. Tableta popijena sa litrom rakije ima isti efekat kao i LSD uz 500 grama ratluka.

Ubija me ovo pisanje. Otvori me, ramisljam o svemu i svacemu, pa ne mogu da spavam do jutra skoro. Vec je skoro 2 sata. Za dva minuta. Kad bolje razmislim, mogao bih ovako do ujutru. Ali necu. Dosta je.